DokumentPredavanja 2026-11-04 Elmir Babovic

PR I - Prezentacije funkcije i nizovi

Tekst dokumenta1285 redova

== Predavanje 16_17_18.pptx
Programiranje 1
FIT Mostar
Funkcije – pitanja i primjeri
Primjer 1 – Brojač prostih bojeva
int brojac_prostih(int n, int m)
{
int brojac=0;
for(int i=n;i<=m;i++)
{
int provjera = 0;
int pomocna;
pomocna = i;
for (int j = 2; j<pomocna; j++)
{
if (pomocna%j==0)
{
provjera++;
break;
}
}
if (provjera==0)
brojac++;
}
return brojac;
}
Primjer 2 – Da li je broj clan
Fibonacci serije
Da li je broj clan Fibonacci serije
bool fibonaci(int n)
{
int fiboN, fiboNmin1=1, fiboNmin2=1, counter=1, yes=0;
cout<<"Enter number: ";
while (counter <= n)
{
fiboN = fiboNmin2 + fiboNmin1;
fiboNmin1 = fiboNmin2;
fiboNmin2 = fiboN;
counter++;
if (n==fiboN)
yes=1;
}
if (yes == 1)
return true;
else
return false;
}
Množenje bez korištenja *
int mnozenje_sabiranjem(int number, int number2)
{
int counter=1, result=0;
while (counter <= number)
{
result = result + number2;
counter++;
}
return result;
}
Dijeljenje bez korištenja /
int dijeljenje_oduzimanjem(int &number, int number2)
{
int counter=0;
while (number >= number2)
{
number = number - number2;
counter++;
}
return counter;
}
Debug
Zašto koristimo debug?
Kako nam pomaže?
Debug codea
Praćenje vrijednosti varijabli
Pregled memorije
Statički nizovi
Niz u matematičkom smislu
niz u skupu R
1,2,3,4,5....
2,4,6,8,10....
1,1,2,3,5,8,13...
Niz u programskom smislu
Niz ili Polje (array)
Niz je najjednostavnija struktura podataka koja omogućava pohranu skupa istovrsnih podataka
Niz je uređeni skup koji sadrži određeni broj elemenata istog tipa T
Vrijednosti, odnosno, elementi niza, su pohranjene u kontinuirani memorijski blok
Niz je skup varijabli istog tipa kojima smo dali jedinstveno ime a pojedinačne elementne razlikujemo po indeksu
Jednodimenzionalni statički niz
Statički niz
Dinamički niz
Deklaracija niza
tip identifikator [broj_elemenata];
int neki_nas_niz [5];
tip – bilo koji validan tip podatka u C++
identifikator – bilo koje validno ime u C++
u uglastim zagradama se navodi broj elemenata (u slučaju statičkih nizova veličina niza mora biti KONSTANTA)
Niz
int neki_nas_niz[5];
int[0] int[1] int[2] int[3] int[4]
Sadržaj
2 bajta
5
2
4
6
7
Deklaracija i inicijalizacija
Samo deklaracija
int niz[5];
Inicijalizacija pri deklaraciji
int niz[5]={}; //Inicijalizacija vrijednošću 0
float niz1[5]={100.432 , 65.990985 , 45.3, 5.54, 3.9987};
float niz1[5]={100.432 , 65.990985 , 45.3}; //djelomicna
Inicijalizacija unosom vrijednosti
cin>>niz2[i];
Inicijalizacija eksplicitnom dodjelom
niz3[i]=float(i)*i*i/7;
Operacije nad članovima niza
Operacije ovise o tipu podatka koji je upotrijebljen pri deklaraciji niza – aritmetičke, unos, ispis, usporedba
Svaki član niza se može posmatrati kao jedna varijabla za koju vrijede sva pravila za taj tip.
Napomena - Tip podatka određuju:
skup vrijednosti koje podatak može imati,
memorijski prostor potreban za smještanje podatka,
operacije koje mogu da se vrše nad tim podatkom.
Primjer: Operacije na nizu - računanje prosjeka niza
float niz4[5]; //
float prosjek=0;
for (int i= 0; i<5; i++)
{
niz4[i]=i+1.023;
}
for (int i= 0; i<5; i++)
{
prosjek +=niz4[i];
}
prosjek/=5;
cout<<prosjek<<endl;
Manpulacija određenim članovima
float niz4[5];
for (int i= 0; i<5; i++) //inicijaliziranje niza
{
niz4[i]=i+1.023;
}
niz4[2]=niz4[0]+niz4[3];
cout<<niz4[2]<<endl;
Primjer: Fibonacci niz
Primjer slučaja gdje korištenje niza uveliko olakšava posao programera
Primjer: Fibonacci niz
int niz4[10];
niz4[0]=0;
niz4[1]=1;
for (int i= 2; i<10; i++) //inicijaliziranje Fibonacci niza
{
niz4[i]=niz4[i-1]+niz4[i-2];
}
for (int i= 0; i<10; i++)
{
cout<<setw(3)<<niz4[i];
}
Da li je broj clan Fibonacci serije – v.2
int niz4[20]; //Fibonacci sekvenca - podrazumjevamo da je broj manji od 20-tog elementa Fibonacci niza
int test_broj;
cin>>test_broj; //podrazumjevamo broj veci od 2
niz4[0]=0;
niz4[1]=1;
for (int i= 2; i<20; i++)
{
niz4[i]=niz4[i-1]+niz4[i-2];
if (niz4[i]==test_broj)
{
cout<<"Broj jeste u Fibonacci nizu"<<endl;
break;
}
else if(niz4[i]>test_broj)
{
cout<<"Broj nije u Fibonacci nizu"<<endl;
break;
}
}
Niz kao parametar funkcije
U funkciju je moguće proslijediti niz u cjelini, ali i pojedinačne elemente niza
Niz kao cjelina se proslijeđuje kao pseudoreferentni parametar
Pojedinačni elementi se mogu prosljeđivati kao:
parametri po vrijednosti i
referentni parametri;
Pitanja?
== Predavanje 19_20_21.pptx
Programiranje 1
FIT Mostar
Statički nizovi
Niz u matematičkom smislu
niz u skupu R
1,2,3,4,5....
2,4,6,8,10....
1,1,2,3,5,8,13...
Niz u programskom smislu
Niz ili Polje (array)
Niz je najjednostavnija struktura podataka koja omogućava pohranu skupa istovrsnih podataka
Niz je uređeni skup koji sadrži određeni broj elemenata istog tipa T
Vrijednosti, odnosno, elementi niza, su pohranjene u kontinuirani memorijski blok
Niz je skup varijabli istog tipa kojima smo dali jedinstveno ime a pojedinačne elementne razlikujemo po indeksu
Jednodimenzionalni statički niz
Statički niz
Dinamički niz
Deklaracija niza
tip identifikator [broj_elemenata];
int neki_nas_niz [5];
tip – bilo koji validan tip podatka u C++
identifikator – bilo koje validno ime u C++
u uglastim zagradama se navodi broj elemenata (u slučaju statičkih nizova veličina niza mora biti KONSTANTA)
Niz
int neki_nas_niz[5];
int[0] int[1] int[2] int[3] int[4]
Sadržaj
2 bajta
5
2
4
6
7
Deklaracija i inicijalizacija
Samo deklaracija
int niz[5];
Inicijalizacija pri deklaraciji
int niz[5]={}; //Inicijalizacija vrijednošću 0
float niz1[5]={100.432 , 65.990985 , 45.3, 5.54, 3.9987};
float niz1[5]={100.432 , 65.990985 , 45.3}; //djelomicna
Inicijalizacija unosom vrijednosti
cin>>niz2[i];
Inicijalizacija eksplicitnom dodjelom
niz3[i]=float(i)*i*i/7;
Operacije nad članovima niza
Operacije ovise o tipu podatka koji je upotrijebljen pri deklaraciji niza – aritmetičke, unos, ispis, usporedba
Svaki član niza se može posmatrati kao jedna varijabla za koju vrijede sva pravila za taj tip.
Napomena - Tip podatka određuju:
skup vrijednosti koje podatak može imati,
memorijski prostor potreban za smještanje podatka,
operacije koje mogu da se vrše nad tim podatkom.
Primjer: Operacije na nizu - računanje prosjeka niza
float niz4[5]; //
float prosjek=0;
for (int i= 0; i<5; i++)
{
niz4[i]=i+1.023;
}
for (int i= 0; i<5; i++)
{
prosjek +=niz4[i];
}
prosjek/=5;
cout<<prosjek<<endl;
Manpulacija određenim članovima
float niz4[5];
for (int i= 0; i<5; i++) //inicijaliziranje niza
{
niz4[i]=i+1.023;
}
niz4[2]=niz4[0]+niz4[3];
cout<<niz4[2]<<endl;
Primjer: Fibonacci niz
Primjer slučaja gdje korištenje niza uveliko olakšava posao programera
Primjer 2 – Da li je broj clan
Fibonacci serije (sa i bez nizova)
Da li je broj clan Fibonacci serije? (bez nizova)
bool fibonaci(int n)
{
int fiboN, fiboNmin1=1, fiboNmin2=1, counter=1, yes=0;
cout<<"Enter number: ";
while (counter <= n)
{
fiboN = fiboNmin2 + fiboNmin1;
fiboNmin1 = fiboNmin2;
fiboNmin2 = fiboN;
counter++;
if (n==fiboN)
yes=1;
}
if (yes == 1)
return true;
else
return false;
}
Primjer: Fibonacci niz
int niz4[10];
niz4[0]=0;
niz4[1]=1;
for (int i= 2; i<10; i++) //inicijaliziranje Fibonacci niza
{
niz4[i]=niz4[i-1]+niz4[i-2];
}
for (int i= 0; i<10; i++)
{
cout<<setw(3)<<niz4[i];
}
Da li je broj clan Fibonacci serije – v.2
int niz4[20]; //Fibonacci sekvenca - podrazumjevamo da je broj manji od 20-tog elementa Fibonacci niza
int test_broj;
cin>>test_broj; //podrazumjevamo broj veci od 2
niz4[0]=0;
niz4[1]=1;
for (int i= 2; i<20; i++)
{
niz4[i]=niz4[i-1]+niz4[i-2];
if (niz4[i]==test_broj)
{
cout<<"Broj jeste u Fibonacci nizu"<<endl;
break;
}
else if(niz4[i]>test_broj)
{
cout<<"Broj nije u Fibonacci nizu"<<endl;
break;
}
}
Niz kao parametar funkcije
U funkciju je moguće proslijediti niz u cjelini, ali i pojedinačne elemente niza
Niz kao cjelina se proslijeđuje kao pseudoreferentni parametar
Pojedinačni elementi se mogu prosljeđivati kao:
parametri po vrijednosti i
referentni parametri;
Pseudoreferentni parametar
Zašto pseudoreferentni parametar?
cout<<niz[1];
cout<<niz[5];
cout<<niz[i]; //i je integer
cout<<niz;
Pseudoreferentni parametar
Ime niza sadrži adresu prvog elementa tog niza
cout<<niz; //daje adresu
Pitanja?
== Predavanje 22_23_24.pptx
Programiranje 1
FIT Mostar
Dvodimenzionalni nizovi
Mogu se razumjeti kao matrice ili kao tabele
Dimenzija 2
Dimenzija 1
Dvodimenzionalni nizovi
niz se može opisati kao niz čiji su elementi nizovi
elementima niza se pristupa navođenjem indeksa reda i indeksa kolone
Smještanje niza u memoriji
const int x=5, y=4;
int main()
{
int tabela[x][y];
.....
Smještanje niza u memoriji
Smještanje niza u memoriji
Kao i kod 1D niza, 2D niz se smešta u kontinualni memorijski blok
Dvodimenzionalni nizovi
Niz: int tabela[x][y], kako se računa lokacija [i][j]
npr. tabela[2][3]
&E = &PE + (i*Y+j) ili
Adresa elementa = Adresa prvog elementa + (i*Y+j)
PE (adr=0)
[i][j]
Y
X
Deklaracija niza
tip identifikator [br_elemenata1] [br_elemenata2];
int neki_nas_niz [5][8];
tip – bilo koji validan tip podatka u C++
identifikator – bilo koje validno ime u C++
u uglastim zagradama se navode brojevi elemenata
Napomena: u slučaju statičkih nizova veličina niza mora biti KONSTANTA
Deklaracija i inicijalizacija
Inicijalizacija pri deklaraciji:
int matrica [3][2]={{1,2}, {3,4}, {5,6}}
ili
int matrica [3][2]={{1}, {3,4}, {5}};
int matrica [3][2]={1,3,6,12};
1
2
3
4
5
6
1
3
4
5
1
3
6
12
Inicijalizacija
Unosom preko tastature:
cin>>niz[i][j];
Eksplicitnom dodjelom
niz[i][j] = 56;
Korištenje 2D nizova
Obično je potrebna ugnježdena petlja za indeksiranje obje dimenzije
for (int i =0; i<x; i++)
{
for (int j=0; j<y; j++)
{
niz[i][j]=i*10+j;
}
}
Prosljeđivanje 2D niza u funkciju
Obavezno navođenje druge dimenzije
(ili ostalih dimenzija za višedimenzionalne nizove) unutar uglastih zagrada
Varijanta 1:
upotreba globalnih konstanti;
const int v1=3, v2=4;
void unos(int [][v2]);
Varijanta 2:
prosljeđivanje dimenzija 2D niza kao zasebnih parametara
void unos(int [][4], int, int);
Pitanja?
== Predavanje 13_14_15.pptx
Programiranje 1
FIT Mostar
I Parcijalni ispit
Ukoliko prilikom korištenje while petlje stavimo tačku-zarez iza uvjeta npr. while(i<100); { naredba 1; naredba2; } ishod će biti sljedeći:
program će raditi, ali neispravno
kompajler će smatrati da je tijelo petlje prazno
moguća je beskonačna petlja
nastaje logička pogreška
Izraz: a = a - b - c; ekvivalentan je izrazima:
a-= b + c;
a = a - (b + c);
Konstante koristimo iz sljedećih razloga:
čitljivosti koda
mogućnost izmjene vrijednosti varijable samo na jednom mjestu
Tvrdnje koje opisuju pojam algoritma u programiranju:
svaki zadatak koji se zadaje računaru u vidu poruke – programa, sadrži neki algoritam
model koji definira akcije koje treba izvršiti po tačno utvrđenom redoslijedu i u konačnom vremenu
Rezultat = 10
Rezultat = 8
Navedene naredbe se izvršavaju sekvencijalno?
Sekvencijalno?
Sekvencijalno?
Unutar while petlje ili unutar uvjeta nužno je da se nalazi naredba koja će promijeniti vrijednost varijabli čije se vrijednosti unutar uvjeta provjeravaju.
Kad se tip podatka s desne strane operatora dodjele razlikuje od tipa podatka varijable koja se nalazi s lijeve strane u C++ se vrši konverzija vrijednost s desne strane u tip podatka varijable s lijeve strane.
int i;
float a=3.2654;
i=a;
cout<<i;
?
U smislu kompjuterskog programiranja može se reći da tip podatka određuju sljedeće stavke:
skup vrijednosti koje podatak može imati
memorijski prostor potreban za smještanje podatka
operacije koje mogu da se vrše nad tim podatkom
?
Postoje tri osnovne grupe podataka:
ulazni podaci
izlazni podaci
podaci koji nastaju u vrijeme izvršavanja programa (unutrašnji podaci programa)
compile-time errors
link-time errors
run-time errors
Ukoliko na kraju nekog slučaja (case) u switch iskazu ZABORAVITE navesti naredbu break?
Statistka ispita
Većinska prolaznost-OK ali može još mnogo bolje
Count of OCJENA
OCJENA
Total
6
51
7
34
8
17
9
8
10
10
Grand Total
120
Analiza ispita
“Šablonski” zadaci <–> “Šablonska” rješenja
Najmanje tačnih rješenja – zadatak broj 2
Najviše koristi od zadatka broj 3 koji je nosio najviše bodova
Kretivnost?
Problem solving?
Dobre ideje i nestandardni pristupi - OK
Do kraja semestra
Funkcije
Nizovi
Jednodimenzionalni
Dvodimenzionalni
Čime se rješavaju problemi?
14. Funkcije
main()
FUNKCIJE
Svaki C++ program mora imati funkciju main.
Izvršavanje programa uvijek počinje funkcijom main.
Bilo koja druga funkcija je potprogram i mora biti pozvana.
FUNKCIJE
pow()
sin()
cos()
....
FUNKCIJE
U matematici, proces koji, za dati ulaz (određenog tipa), proizvodi jedinstven izlaz naziva se funkcija.
Efekt procesa obrade na računaru može se promatrati kao evaluacija funkcija.
Zato su funkcije najvažnija matematička tema u oblasti kompjuterske obrade.
FUNKCIJE
Funkcija F iz skupa X u skup Y prima ulazne vrijednosti iz skupa D
Svaki element iz skupa D pripada skupu X (X je obično potskup skupa D koji može a i ne mora sadržavati cijeli skup D)
Za svaki element x iz D, funkcija F proizvodi jedinstven odgovarajući izlaz F(x).
Ako x nije iz D, F(x) nije definirana.
Za funkciju F skup X je izvorni skup a skup Y ciljni skup.
Skup D je domena funkcije F.
Pišemo F : X -> Y
FUNKCIJE
Zašto upotrebljavamo funkcije?
Raščlanjujemo problem na manje dijelove.
Razlučujemo dijelove koji imaju zajednička svojstva, tj čine cjelinu.
Upotrebljavamo funkcije iz svojih ili drugih biblioteka funkcija i iz drugih programa. Stvaramo vlastite biblioteke funkcija!
Mogućnost poziva istoga programskog modula sa drugim podacima.
FUNKCIJE
U programski jezik C++ je ugrađeno mnoštvo funkcija (smješteno u standardne biblioteke funkcija).
#include <iostream>
#include <cmath>
#include <conio>
#include <iomanip>
#include “naseFunkcije.h”
?
NEKE MATEMATIČKE FUNKCIJE
abs(x) aritmetička funkcija, koja izračunava apsolutni iznos nekog parametra x(int). Rezultat ima isti tip kao i parametar.
atan(x) aritmetička funkcija, koja izračunava arkus tangens nekog parametra x(double). Rezultat ima tip double. Rezultat je dat u stupnjevima.
cos(x) aritmetička funkcija, koja izračunava (realnu) vrijednost kosinusne funkcije nekog parametra x(double). Parametar x se je u stupnjevima.
exp(x) aritmetička funkcija, koja izračunava vrijednost eksponencijalne funkcije. Parametar x je tipa double. Rezultat je tip double.
sin, log, log10, pow, sqrt......
OSNOVNI ELEMENTI FUNKCIJE
Program izrađen u programskom jeziku C++ sastoji se, uglavnom, od funkcija koje mogu biti:
Funkcije, koje rezultate daju kroz listu parametara. Definiraju se i deklariraju kao tip void.
Funkcije, koje rezultat daju preko svoga imena, imaju tip "zadane vrijednosti".
TIP FUNKCIJE
tip_podatka imeFunkcije (argumenti)
Npr.
int sabiranje(int a, intb)
{
....
}
TIP FUNKCIJE
void sabiranje()
int oduzimanje()
float dijeljenje()
char izborSlova()
VOID
int a=2,b=3;
void sabiranje()
{
int c;
c = a+b;
a++;
cout<< "Rezultat sabiranja je: "<<c<<endl;
cout<<a<<endl;
}
void main()
{
sabiranje();
cout<<a<<endl;
system("pause");
//return 0; // ne treba return
}
INT, DOUBLE, FLOAT....
int a=5,b=3;
int oduzimanje()
{
int c;
c = a-b;
//cout<< "Rezultat oduzimanja je: "<<c<<endl;
return c;
}
void main()
{
int rez;
rez=oduzimanje();
cout<< "Rezultat oduzimanja je: "<<rez<<endl;
system("pause");
}
Variable scope (područne, obim)
Voditi racuna da se ne koriste varijable koje funkcija “ne vidi”,
Analogija sa petljama,
Varijable sa stanovišta “scope” djelimo na:
Lokalne varijable – unutar jedne petlje, bloka ili funkcije
Globalne varijable – deklarisane van svih funkcija
Deklariranje i definiranje funkcija
Deklariranjem funkcije saopćava se ostalom dijelu programa da u tom programu postoji funkcija sa navedenim imenom.
Definiranjem funkcije se utvrđuje, šta funkcija radi.
DEKLARACIJA (PROTOTIP) FUNKCIJE
DEFINICIJA FUNKCIJA
Deklaracija i Definicija
int a=5,b=3;
int mnozenje(); //deklaracija
void main()
{
int rez;
rez=mnozenje();
cout<< "Rezultat mnozenja je: "<<rez<<endl;
system("pause");
}
int mnozenje() //definicja
{
int c;
c = a*b;
//cout<< "Rezultat mnozenja je: "<<c<<endl;
return c;
}
Poziv funkcije
Poziv void funkcije,
sabiranje();
Poziv funkcije koja vraca podatke.
rez=mnozenje();
Parametri funkcije
Argument (actual parameter) - Aktualni parametri su oni parametri, koji pri pozivu funkcije stoje u listi parametara i njihova aktualna vrijednost je poznata.
Parametar (formal parameter) - Formalni parametri stoje u zaglavlju (dio definicije funkcije) pozvane funkcije i prije poziva ove funkcije nije im dodijeljena vrijednost.
int povrs_pravoug(int stranica1, int stranica2); //Formalni parametri
void main()
{
int strA =5, strB=4;
rez=povrs_pravoug(strA, strB); //Aktualni parametri
cout<< "Povrsina pravougaonika je: “<<rez<<endl;
system("pause");
{
int povrs_pravoug(int stranica1, int stranica2)
{
return stranica1*stranica2;
}
Prije poziva funkcije u programu, kompajler mora obraditi ili deklaraciju (prototip) funkcije ili njenu definiciju (zaglavlje i tijelo funkcije) !
Poziv i izvršenje
Za pozvanu funkciju:
Određuje se privremeni memorijski prostor
za vrijednosti njenih parametara i bilo koju lokalnu varijablu,
za ime funkcije ako vrijednost koju funkcija vraća nije tipa void.
Zatim kontrola toka izvršavanja programa prelazi na prvi iskaz u tijelu funkcije. Iskazi u tijelu funkcije se izvršavaju sve dok se ne desi nešto od:
return iskaz (sa ili bez vraćene vrijednosti) ili
zatvorena vitičasta zagrada tijela funkcije.
Tada se kontrola izvršavanja programa prenosi ponovo u programski blok - na mjesto odakle je funkcija pozvana.
Vrste poziva funkcije
U smislu proslijeđivanja argumenata razlikujemo pozive funkcije:
Call by value (poziv po vrijednosti)
Call by reference (poziv po referenci)
Poziv po vrijednosti
Prijenos parametara po vrijednosti – formalni parametar prima kopiju vrijednosti argumenata koja im se prenosi.
Kao posljedica toga, ako funkcija napravi bilo kakvu promjenu na parametrima ovo neće promijeniti vrijednosti argumenta.
- slijedi detaljniji prikaz na primjeru -
vrijednost
in1
adresa
vrijednost
in2
adresa
Varijabla in1 u memoriji
Varijabla in2 u memoriji
Variajble in1 i in2 upotrijebićemo kao parametre funkcije:
void fff(int in1, int in2);
void fff(int in1, int &in2);
Parametri po vrijednosti
Parametar po vrijednosti
Parametar po referenci
Ili izlazni parametar
& je adresni operator – funkcija fff “zna” memorijsku adresu varijable in2
#include <iostream>
using namespace std;
void fff(int in1, int in2);
int main()
{
int brojac = 7, indeks = 12;
cout << "vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
fff(brojac, indeks);
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
return 0;
}
//definicija funkcije
void fff(int in1, int in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Poziv funkcije po vrijednosti :
Funkciji fff se, kod poziva, daju kopije vrijednosti (7, 12)
Prikazujemo vrijednosti in1 i in2:
-prije poziva funkcije fff
-iz funkcije fff
-nakon poziva funkcije fff
7
in1
Adresa 1
12
in2
Adresa 2
fff(brojac, indeks);
Adresa (poziva)
in1
in2
//definicija funkcije
void fff(int in1, int in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Adresa (poziva)
7
12
107
112
7
in1
Adresa 1
12
in2
Adresa 2
7
12
Adresa (poziva)
(in1 = in1 + 100) je 107
(in2 = in2 + 100) je 112
in1
in2
//definicija funkcije
void fff(int in1, int in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Adresa (poziva)
#include <iostream>
using namespace std;
void fff(int in1, int in2);
int main()
{
int brojac = 7, indeks = 12;
cout << "vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
fff(brojac, indeks);
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
return 0;
}
Poziv po referenci
Proslijeđuje se adresa memorijske lokacije na kojoj je zapisana varijabla
Sve što funkcija uradi sa proslijeđenom varijablom primjeni se upravo na tu varijablu na njenoj adresi a ne na kopiju varijable
#include <iostream>
using namespace std;
void fff(int in1, int &in2);
int main()
{
int brojac = 7, indeks = 12;
cout << "vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
fff(brojac, indeks);
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
return 0;
}
//definicija funkcije
void fff(int in1, int &in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Poziv funkcije po referenci :
Funkciji fff se, kod poziva, daje kopija vrijednosti 7 za parametar po vrijednosti a za referentni parametar funkcija fff “zna” adresu.
int in1 parametar po vrijednosti
int &in2 parametar po refrenci
7
in1
Adresa 1
12
in2
Adresa 2
fff(brojac, indeks);
Adresa (poziva iz main)
in1
//definicija funkcije
void fff(int in1, int &in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Adresa (poziva)
7
107
112
7
in1
Adresa 1
12
in2
Adresa 2
7
Adresa (poziva iz main)
(in1 = in1 + 100) je 107
in1
//definicija funkcije
void fff(int in1, int &in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Adresa (poziva)
#include <iostream>
using namespace std;
void fff(int in1, int &in2);
int main()
{
int brojac = 7, indeks = 12;
cout << "vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
fff(brojac, indeks);
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
return 0;
}
112
#include <iostream>
using namespace std;
void fff(int &in1, int &in2);
int main()
{
int brojac = 7, indeks = 12;
cout << "vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
fff(brojac, indeks);
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
return 0;
}
//definicija funkcije
void fff(int &in1, int &in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Poziv funkcije po referenci :
Kod poziva, ne daju se kopije parametara __za referentne parametre funkcija fff “zna” adrese.
int &in1 parametar po referenci
int &in2 parametar po refrenci
7
in1
Adresa 1
12
in2
Adresa 2
fff(brojac, indeks);
Adresa (poziva iz main)
in1
//definicija funkcije
void fff(int &in1, int &in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Adresa (poziva)
112
107
7
in1
Adresa 1
12
in2
Adresa 2
Adresa (poziva iz main)
//definicija funkcije
void fff(int &in1, int &in2)
{
in1 = in1 + 100;
in2 = in2 + 100;
cout <<"vrijednosti iz funkcije su ";
cout<<"\t"<<in1<<"\t"<<in2<<endl;
}
Adresa (poziva)
#include <iostream>
using namespace std;
void fff(int &in1, int &in2);
int main()
{
int brojac = 7, indeks = 12;
cout << "vrijednosti prije poziva funkcije su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
fff(brojac, indeks);
cout <<"vrijednosti nakon poziva funkcije su ";
cout<<"\t"<<brojac<<"\t"<<indeks<<endl;
return 0;
}
112
107
Grupisanje funkcija u bibliotekama
Lakše održavanja
Preglednost code-a
Ponovno korištenje
Biblioteke
#include <iostram>
#include “mojeFunkcije.h” //mora biti u istom direktoriju
mojeFunkcije.h i mojeFunkcije.cpp
I u main.cpp i u mojeFunkcije.cpp moraju biti uključene sve ostale potrebne biblioteke.
Header file mojeFunkcije.h
#ifndef MOJEFUNKCIJE_H
#define MOJEFUNCIJE_H
int neka_moja_fcija(int a); //Deklaracije funkcija....
int neka_druga_moja_fcija(int a);
#endif
Source file mojeFunkcije.cpp
#include <iostream>
#include “mojeFunkcije.h”
int neka_moja_fcija(int a)
{
//Linije code-a funkcije
}
int neka_druga_moja_fcija(int a)
{
//Linije code-a funkcije
}
main.cpp
#include <iostream>
#include “mojeFunkcije.h”
void main()
{
int a, b=3;
a=neka_moja_fcija(b); //poziv funkcije iz biblioteke
}
Pitanja?

na vrh